Zašto knjižnična građa propada?
Uzroci propadanja knjižnične građe mogu se podijeliti u dvije temeljne kategorije – na vanjske i unutarnje. Unutarnji uzroci propadanja proizlaze iz samog materijala knjižnične građe dok vanjski proizlaze iz djelovanja različitih čimbenika iz okoline na materijal. Unutarnji su prvenstveno vezani uz svojstva papira i posljedica su loše kvalitete papira na kojemu je građa tiskana, materijala kojima je građa pisana, kao i drugih materijala koji se koriste u suvremenoj proizvodnji knjige. Kvalitetu papira određuju prije svega sirovine od kojih je papir proizveden, a to su celulozna vlakna te dodatci poput punila, ljepila i bojila. Loše kvaliteta ovih sirovina ima za posljedicu podložnost fizikalnim i kemijskim promjenama koje se događaju u papiru, a očituju se kao žućenje papira, lomljivost i krhkost i sl. Drugu kategoriju čine vanjski uzroci propadanja, odnosno okolina. U tu se skupinu ubrajaju utjecaji temperature, vlage, bioloških organizama, atmosferska zagađenja, čestice prašine i prljavštine, kao i katastrofe, najviše požari, poplave i potresi. Osim toga, u obzir treba uzeti posljedice nepravilnog i nepažljivog rukovanja građom. Često je izloženost građe štetnim utjecajima nenamjerna i rezultat je nedovoljne brige za građu te nepažljivog rukovanja građom, što je najčešće posljedica nerazumijevanja jednostavnih uzročno-posljedičnih veza u pohrani, izlaganju i korištenju građe.
U kojim uvjetima treba čuvati građu i zašto?
Uvjeti u kojima se čuva knjižnična građa izravno utječu na njeno stanje i trajnost. Zato je važno razumjeti kako okruženje u kojemu se nalaze knjižnične zbirke djeluje na njihovu trajnost te što je sve potrebno poduzeti kako bi se ostvarili optimalni uvjeti čuvanja zbirki. Prije svega je važna kontrola čimbenika kao što su temperatura i relativna vlažnost, svjetlost, atmosferska zagađenja te biološki i ljudski čimbenici. Dobri uvjeti pohrane i čuvanja umanjit će utjecaj vanjskih uzroka propadanja knjižnične građe.
Temperatura i vlaga
Određena temperatura i određena vlažnost imaju svoj utjecaj na materijale knjižnične građe. Porastom temperature i vlage potiču se kemijske reakcije u papiru i drugim organskim materijalima. Vlaga ih može katalizirati, a temperatura ubrzati. Kada su temperatura i relativna vlaga bilo previsoki ili preniski, povećava se mogućnost fizičkog oštećenja. Niska relativna vlaga i povišena temperatura mogu dovesti do pojave isušivanja materijala uslijed čega se materijal stisne, ukruti, napukne i postane lomljiv. Toplina smanjuje vlagu, što uzrokuje krtost i neelastičnost papira i kože. Povišena temperatura i povišena vlažnost pogoduju razvoju plijesni i gljivica koje oštećuju građu. Razvoju plijesni pogoduje i hladnoća s visokim sadržajem vlage i slabim strujanjem zraka. Snižavanje temperature može dovesti do kondenzacije vode na površini građe pa se pojavljuju oštećenja u obliku mrlja. S druge strane niska temperatura i niska relativna vlaga usporavaju kemijsko propadanje. Još štetnije od konstantnih loših uvjeta su česte i nagle promjene temperature i vlage koje uzrokuju širenje, odnosno skupljanje materijala, budući da je građa organskog porijekla higroskopna, što znači da ima sposobnost otpuštanja i primanja vode ovisno o vlažnosti okoline. To dovodi do fizičkih oštećenja. Većina je knjižnične građe znatno osjetljivija na promjene u vlazi nego temperaturi.
Ne postoje idealne vrijednosti temperature i relativne vlage primjerene za sve vrste knjižnične građe. Postoje samo granične vrijednosti unutar kojih dolazi do najmanjih promjena svojstava materijala. Treba stoga težiti takvim uvjetima koji će mogućnosti oštećenja svesti na minimum i u kojima će materijal zadržati svoju fleksibilnost. Budući da je građa često pohranjena u uvjetima u kojima borave i ljudi, potreban je kompromis između potreba osoblja i korisnika u odnosu na potrebe građe. Problem može predstavljati i građa koja u jednoj jedinici sadrži različite materijale, primjerice kada je blok teksta na papiru, a uvez je kožni. Općenito gledano, razina vlage treba biti dovoljno visoka da građa zadrži fleksibilnost, ali i dovoljno niska da spriječi razvoj plijesni te da ne dolazi do kondenzacije. Okvirne vrijednosti preporučene Pravilnikom o zaštiti knjižnične građe iznose 45 do 60 % relativne vlage i temperaturu od 16 do 20°C.
Svjetlost
Svjetlost potiče odvijanje kemijskih reakcija te stoga nepovoljno djeluje na materijale knjižnične građe. Djelovanjem svjetlosti izazivaju se kemijske reakcije koje su nepovratne i nastavljaju se odvijati čak i nakon prestanka izlaganja građe svjetlu. Svjetlost ima kumulativno djelovanje što znači da jaka svjetlost kroz kratko vrijeme izaziva ista oštećenja kao i slabija svjetlost kroz duže vrijeme. Izvori svjetlosti proizvode toplinu koja ubrzava kemijsko propadanje građe. Svjetlost ubrzava proces oksidacije, izbjeljuje papir i tintu, a ako je u papiru prisutan lignin, papir mijenja boju i žuti. Nije moguće potpuno spriječiti utjecaj svjetla na knjižničnu građu, ali je moguće taj proces usporiti ili ograničiti pazeći da se građa izlaže svjetlu samo kada je nužno, pazeći da svjetlo ne bude prejako i eliminirajući UV zračenje. Što se može učiniti? Pravilno odabrati vrstu svjetla i kontrolirati njegovu količinu te izbjegavati izlaganje građe izravnom sunčevom svjetlu i kada god je moguće potpuno ga eliminirati, a kada nije, filtrirati ga zastorima ili UV apsorbirajućim plastičnim folijama na prozorima. Različiti UV filteri koriste se i kod umjetne rasvjete pogotovo kada su u pitanju izložbe. Treba voditi računa i o udaljenosti izvora svjetla od građe da se izbjegne zagrijavanje i time oštećivanje građe. Vrlo je važno, kada god je moguće, odvojiti različite aktivnosti po prostorima (izložbe, skladišta, radni prostori) koji se zatim mogu različito osvijetliti. Optimalne vrijednosti osvjetljenja variraju ovisno o namjeni prostora u kojem je pohranjena građa. Treba znati i da građu oštećuje izlaganje svjetlu fotokopirnih strojeva koje je vrlo jako te stoga treba fotokopiranje svesti na minimalno Kao i kod temperature i ovdje je često potreban kompromis jer građa zahtijeva minimalni izvor svjetla kako bi se smanjila oštećenja, dok korisnici i osoblje trebaju svjetlo za rad. Intenzitet osvjetljenja i količinu UV zračenja potrebno je izmjeriti nekoliko puta godišnje, a u tu svrhu koriste se posebno konstruirani svjetlomjeri te UV-metri.
Atmosferska zagađenja
Atmosferska zagađenja još su jedan od vanjskih čimbenika koji prijete knjižničnoj građi. Atmosferska zagađenja podrazumijevaju plinovite i krute zagađivače. Plinoviti zagađivači su najčešće ispušni plinovi i industrijska zagađenja. Najčešći plinoviti zagađivači su sumporov dioksid (SO2), sumporovodik (H2S) i dušikov dioksid (NO2) koji su topljivi u vodi i s vlagom iz zraka stvaraju kiseline koje oštećuju knjižničnu građu. Kruti zagađivači su najčešće čađ, razne nečistoće (tekstilna vlakanca, sitne čestice minerala i biljaka, masnoće) i prašina. Oni oštećuju, deformiraju i onečišćuju građu. Ovakve tvari dolaze iz različitih izvora kao što su ispušni plinovi automobila, izgoreno gorivo, prašina s gradilišta, kloridi iz soli, prašina i prljavština iz prirodnog okruženja ili od ljudske kože i kose. One mogu sadržavati i adsorbirane kiseline ili tragove metala.
Atmosferski zagađivači mogu uzrokovati povećanje kiselosti, izazvati oksidaciju te biti abrazivni ili deformirati građu. Krute čestice prašine, prljavštine, pijeska mogu razoriti vlakna papira. Prianjanjem za površinu i ako sadrže kisele supstance mijenjaju pH vrijednost papira i uzrokuju propadanje, posebno u vlažnim uvjetima. Nečistoća u pravilu ima higroskopan karakter, veže na sebe vodu i time pospješuje razvoj plijesni, povećava nagrizanje od soli i nastajanje kiselina. Prašina apsorbira vlagu pa je u područjima gdje se nataloži prašina moguća visoka vlažnost, čak i ako je okruženje građe u tom prostoru općenito stabilno i primjerene vlažnosti. Prašina također privlači i nametnike koji se mogu gnijezditi i skrivati u takvom okruženju. Oštre čestice prašine mogu ogrebati i fizički oštetiti površinu materijala. Ljepljiva prašina, posebice čađa, će ostaviti mrlje na mnogim površinama. Prljavština će se apsorbirati u porozne ili isprepletene površine kao što je papirna. Problem mogu biti i čestice soli u zraku u obalnim krajevima.
Da bi se zaštitila knjižnična građa od utjecaja atmosferskih zagađivača potrebno je znati što je specifično za područje u kojem je smještena neka ustanova. Klimatizacija zraka je jedan od načina kontrole. Plinoviti zagađivači mogu se ukloniti različitim filterima zraka, a postoje i klimatizatori zraka koji to imaju ugrađeno u sebi. Takvi pak uređaji moraju imati i odvlaživače u sebi da bi vlaga bila pod kontrolom te, naravno, biti čisti da ne bi širili vlažan i kiseo zrak. Dakle, dobrom klimatizacijom prostora može se utjecati na problem temperature, vlage i atmosferskih zagađivača. Zagađivače je moguće kontrolirati i filterima s aktivnim ugljenom koji ih upijaju, ali ih je potrebno redovito održavati kako ne bi vraćali nazad zagađivače kada se zasite. Građu od utjecaja atmosferskih zagađivača štiti i zaštitna ambalaža poput omota, arhivskih kutija i sl.
Biološki uzroci
Biološki uzročnici oštećenja vrlo su različiti. Mnogi živi organizmi, biljni i životinjski, hrane se materijalima knjižnične građe, papirom, kožom, drvetom. Prašina, nedovoljno prozračivanje, slaba rasvjeta, visoka temperatura i vlaga pogoduju njihovom razvoju i razmnožavanju. Spore plijesni i gljiva uvijek su prisutne u zraku i počet će se razvijati kada su uvjeti povoljni.
Plijesni imaju sposobnost preživljavanja u obliku spora kroz vrlo dugi vremenski period u nepovoljnim uvjetima i kada dođu povoljni uvjeti za njihov razvoj prelaze iz oblika spora u vegetativni oblik u kojem imaju sposobnost rasta, hrane se i razmnožavaju. Plijesni i drugi mikroorganizmi uvijek su u obliku spora prisutni u okolini i nema načina da ih se u potpunosti ukloni. Stoga je potrebno stvoriti uvjete koji su nepovoljni za njihov razvoj. Mračna i vlažna mjesta s lošim strujanjem zraka čine idealne uvjete za razvoj plijesni. Toplina je također jedan od preduvjeta za njihov razvoj, ali ne i nužni preduvjet jer se plijesni mogu razviti i na nižim temperaturama. Plijesni napadaju gotovo sve oblike knjižnične građe, a osobita oštećenja mogu napraviti na papiru, platnu, koži, fotografijama i ljepilima korištenim za uvez građe. Papir, tekstil i drvo su oslabljeni i mrve se, a stranice knjiga se sljepljuju kako biološki supstrati prolaze kroz više slojeva papira odjednom.
Kada se uoči pojava plijesni na knjižničnoj građi, potrebno je ispitati radi li se o aktivnoj ili neaktivnoj plijesni. Aktivna plijesan je vlažna, sluzava i razmazuje se kod dodira, dok je neaktivna plijesan suha i praškasta, te se može očistiti kistom. Kod pojave plijesni bitno je spriječiti širenje infekcije. Mjesto na kojem se pojavila plijesan treba izolirati i očistiti, a građu izmjestiti, no pri tome je potreban oprez te se preporuča potražiti stručnu pomoć mikrobiologa radi utvrđivanja je li plijesan toksična. Toksične plijesni mogu uzrokovati glavobolje, mučninu, nadraživanje očiju i izazvati probleme s disanjem. Najučinkovitije su preventivne mjere zaštite građe od plijesni koje se odnose na provjeru novonabavljene građe prije stavljanja na police, održavanje umjerene temperature i relativne vlage uz redovito provjetravanje te održavanje dobrih higijenskih uvjeta. Treba imati na umu razliku temperature i vlažnosti unutarnje i vanjske okoline što također uzrokuje stvaranje vlage na zidovima i ako nema strujanja zraka, dolazi do pojave plijesni. Stoga je bitno odmaknuti police s građom od vanjskih zidova. Zidovi, posebno u podrumskim prostorijama trebaju biti vodootporni, a vanjske uvjete koji mogu dovesti do pojave vlažnosti treba, koliko je god moguće, svesti na minimum. Redoviti pregled građe omogućuje da se na vrijeme uoči pojava stvaranja plijesni i to je svakako najučinkovitija i najjednostavnija metoda.
Kukci i štetočine koji najviše oštećuju knjižničnu građu su srebrna ribica, knjiška uš, kućni moljac, crvotočine, žohar, miševi, štakori, ptice. Kukci jedu organske materijale, oštećuju ih i oslabljuju. Najezda kukaca može učiniti velike štete na zbirkama. Šteta je u nekim slučajevima očigledna, a u nekima je potrebno pažljivo pregledavanje građe. Važno je prepoznati vrstu oštećenja i vrstu uzročnika i stoga je ponekad potrebno konzultirati entomologa. Štete koje kukci čine razlikuju se od vrste do vrste, ali i njihovog životnog stadija jajašca, larve, mladih ili odraslih kukaca. Relativno je lako uočiti da je građa zaražena kukcima. Živi kukci, jajašca, odrasli ili larve najčešće se nalaze unutar ili između knjiga i papira, u pukotinama polica, osobito drvenih polica. Neki kukci poput srebrne ribice i knjiške uši se teže uočavaju pa je građu potrebno ispitati izbliza. Na zarazu ukazuju i ostaci kukaca, cijelo tijelo ili dijelovi tijela koji ostaju na prozorskim daskama, uz hrbat knjiga, duž uveza knjige i u pukotinama polica, ali i tragovi poput fecesa koji se prepoznaju kao crne kuglice, sumnjive hrpice ili fina prašina poput pijeska. Ako je hrpica prisutna ispod gradiva svaki put kada se oko njega čisti pod, to gradivo vjerojatno je napadnuto aktivnom populacijom insekata. Kukci čine vidljivu štetu ostavljajući rupe ili tunele u gradivu te izjedenu površinu listova.
Prevencija je uvijek bolja od potrebe da se odgovara na napad kukaca i štetočina. Najvažniji oblik prevencije su higijenske mjere. Većina insekata živi u prašnjavim, prljavim i tamnim uvjetima i ne vole mjesta gdje ih se smeta čišćenjem i prozračivanjem. Usisivačima se mogu ukloniti insekti, ličinke, jajašca i njihovi ostatci s područja koja su teško dostupna. Zidovi spremišta mogu se obojiti insekticidnom, fungicidnom ili baktericidnom bojom. Moguće je provoditi periodičnu dezinfekciju podova postupkom zaprašivanja. Također je važno otkriti kuda kukci i štetočine ulaze, gdje se razmnožavaju, čime se hrane i gdje se skrivaju. Rupe i napukline u zidovima zgrade treba redovito popravljati kako ne bi olakšali prodor insekata, glodavaca i prašine. Mreže treba stavljati i na ventilacijske otvore i kanalizacijske cijevi kako bi se spriječio prodor i kukaca i štetočina. Ugradnja vrata koja se automatski zatvaraju, zatvaranje prozora i postavljanje prozorskih mreža, uklanjanje problema s vodom i vlagom, uporaba odgovarajućeg vanjskog svjetla koje će manje privlačiti insekte, te uklanjanje biljaka koje se nalaze neposredno uz zgradu nužne su preventivne mjere.
Ako se najezda kukaca ipak pojavi, bitna je primjerena strategija intervencije. Često je nužno privremeno preseliti gradivo na drugo mjesto da bi se u spremištu mogla provesti učinkovita dezinfekcija i/ili dezinsekcija. Treba izabrati najmanje škodljiv postupak i izbjegavati upotrebu kemijskih sredstava ako to nije nužno. Ako nije sigurno da su štetočine aktivne, građa se može staviti u hermetički zatvorenu plastičnu vrećicu i promatrati niz tjedana kako bi se ustanovilo ima li u njemu znakova aktivnog napada kukaca. U tretiranju najezde kukaca razlikuju se nekemijski i kemijski postupci intervencije. Nekemijski postupci su primjerice dezinsekcija zamrzavanjem dokumenata. Kemijske postupke u svrhu dekontaminacije moraju provoditi stručnjaci. Insekticidi i pesticidi mogu uzrokovati štetu na gradivu i naškoditi ljudskom zdravlju, a često nisu učinkoviti i možda neće uništiti jajašca koja će se ponovno izleći. Kriteriji pri izboru insekticida i pesticida su maksimalna učinkovitost i neškodljivost za građu i osoblje. Najčešći kemijski postupci koji se primjenjuju u knjižnicama i arhivima su prskanje insekticidima, zaprašivanje insekticidima i dezoksidacija.
U zaštiti od kukaca i štetočina preporučuje se pristup koji se naziva ‘integrirano upravljanje nametnicima’ i najvećim dijelom se oslanja na preventivne mjere. Program integriranog upravljanja nametnicima temelji se na poznavanju nametnika i njihovih navika kako bi se stvorilo okružje koje je za njih nepovoljno ili neprijateljsko. Prvenstveno se to odnosi na kontroliranje temperature, hrane i skloništa. Kemijska sredstva za tretiranje nametnika preporučuju se samo u slučajevima kada zbirkama prijeti brzo uništenje, te kada nametnici ne reagiraju niti na kakve druge manje invazivne mjere. Kukci zahtijevaju specifične uvjete temperature i vlage da bi se mogli razvijati. No da bi se uopće pojavili, prvo moraju postojati putevi kojima će ući u zgradu. Jednom kada prodru u unutrašnjost zgrade insekti nastavljaju tražiti izvore hrane, vlažne prostore i neometana mjesta za razmnožavanje. Stoga je ključna strategija integriranog upravljanja nametnicima kontinuirano održavanje i čišćenje prostora kako nametnici ne bi pronašli adekvatno mjesto za svoj razvoj. Pri tome se koriste aktivnosti poput nadzora i održavanja zgrade, kontrole mikroklimatskih uvjeta, vrlo ograničenog korištenja hrane i biljaka u prostorima zgrade, redovitog čišćenja, pregledavanja novih zbirki koje ulaze u knjižnicu te redovitog praćenja ima li znakova pojave nametnika. S obzirom da se mjere u prevenciji pojave insekata velikim dijelom poklapaju s mjerama protiv pojave plijesni, isti integrirani pristup koristi se i za kontrolu plijesni.
Treba zapamtiti sljedeće: Ako je moguće, odredite o kojoj vrsti kukca je riječ (uhvatite jednog pomoću ljepljive trake) i pokušajte odgovoriti na pitanja koja će Vas pitati stručnjaci.
- Je li kukac živ ili mrtav i koliko ih je?
- Koliko knjiga je zaraženo i kolika je šteta na knjigama?
- Jeste li takve kukce vidjeli na drugim mjestima u knjižnici?
- Gdje su knjige bile pohranjene i jesu li vlažne ili pljesnive?
- Koliko su knjige stare i vrijedne?
Izolirajte zaražene knjige stavljajući ih u lagano zatvorenu plastičnu vrećicu te zatražite pomoć entomologa. Dezinsekciju trebaju izvesti stručnjaci, i to u kontroliranim uvjetima. No možete provesti i nekemijske preventivne mjere protiv kukaca.
- Zatvorite mjesta ulaska, poput prozora i vrata, te stavite filtre na ventilacijske otvore.
- Držite temperaturu i relativnu vlažnost zraka niskima (kukci također trebaju vodu).
- Okolinu držite čistom i bez prašine, ne dozvolite hranu i piće u prostoru gdje su pohranjene knjige.
Pažnju svakako treba obratiti na stanje građe koju knjižnica prima kao dar, osobito kada se radi o rabljenoj građi. Može biti nastanjena kukcima ili plijesnima pa je treba detaljno pregledati prije nego se uvrsti u fond kako se zaraza ne bi prenijela na ostatak fonda.
Više informacija potražite ovdje: O pravilnom čuvanju, rukovanju i manjim popravcima